Za Samoborski karneval 1966. godine (slijeva na desno): Đuro Lukačić, već u mirovini, na ispomoći u slastičarnici, Terezija Jagodić rođena Vraneković, Ljubica Mihalinec rođena Jagodić, Miroslav Pavlović – poslovođa i Verica Radovanić rođena Habdelić.
Ocem Samoborskih kremšnita smatra se Đuro Lukačić, drugi iz obitelji Lukačić koji je sve svoje umijeće uložio u slastičarski zanat.
Došao je u Samobor s 14 godina, tj. 1923. godine. Učio je slastičarski zanat kod svog brata Marka. Prva Markova slastičarnica, otvorena 1922. godine, bila je u prostoru današnje trgovine Prehrana (bivši 8. maj) na glavnom samoborskom trgu, zatim na lokaciji trgovine Bata Borovo, pa od konfiskacije u kući Hudoklin u Perkovčevoj ulici, a onda opet na Trgu tamo gdje je i danas, s tim da je kuhinja jedno vrijeme bila u dvorišnoj zgradi kuće Mire Peić – Knit.
Tijekom II. svjetskog rata Đuro je živio u Zagrebu sa svojom prvom ženom Šteficom i radio kao inkasator Elektre. No, supruga ubrzo umire.
Kada je 1945. godine slastičarnica konfiscirana, Marko Lukačić bio je poslovođa. Đuro je radio kod brata od 1950. godine. No, osim kod njega, Đuro je stjecao iskustvo u Zagrebu u slastičarnicama Kostinčer, Hajoš i drugih pa je tako današnji recept kremšnita kombinacija nekoliko odličnih majstorskih recepata.
Sam gospodin Đuro je govorio: “Meni se od svih najviše sviđao Hajošev recept, ali su moji omjeri malo drugačiji”.
1. siječnja 1966. godine Đuro Lukačić otišao je u mirovinu, ali ga pri svim velikim poslovima zovu na ispomoć. Tako je on prisutan u slastičarnici, koju gotovo smatra svojom. Zadnjih godina odlazio je raditi ukrase za torte: ružice, listiće i drugo.
Za cijelog svog slastičarskog djelovanja Đuro Lukačić nije dobio nikakvo posebno priznanje; niti od Turističke zajednice, niti turističkih društava, Udruženja obrtnika ili nekoga iz Grada Samobora.
Đuro Lukačić umro je u lipnju 1996. godine, u 87. godini života.
(Prema tekstu Ranke Novosel objavljenom u Samoborskom listu)
